(DIR) Josip Tišljar Mataušić (9A3SFZ)
       Objavljeno: 2025-09-08
       
       Nedavno sam uveo IPv6 u svoju mrežu. Išao sam toliko daleko da sam u
       potpunosti onemogućio IPv4 te se sada oslanjam na NAT64 za pristup
       servisima koji imaju samo v4 adrese. Tijekom tranzicije morao sam
       naći način da računalima dodijelim smislene adrese kako bih im lakše
       pristupao.
       
       
       
       Loše rješenje
       
       U početku sam se vodio IPv4 načinom adresiranja. Koristio male
       brojeve za prepoznavanje VLAN-a i hosta zanemarujući da su adrese
       heksadekadske:
       
       10.50.30.11   2001:db8:45d5:30::11
             |  |                  |   |
             |  HOST               |   HOST
             VLAN ID               VLAN ID
       
       
       
       Opcije enkodiranja
       
       Ubrzo sam shvatio da ovime nisam iskoristio puni potencijal 64-bitnih
       subneta. I dalje moram pamtiti koji host ima koji broj i slično.
       Potaknut adresama poput 2001:db8::cafe:beef:abba odlučio sam
       enkodirati ime hosta u adresu. Naravno, mogu tvoriti imena direktno
       iz heksadekadskih znamenki (npr. c0de), no to me ograničava samo na
       slova a-f.
       
       
       ASCII
       
       Druga zamisao bila je da enkodiram ASCII znakove u zadnjih 64 bita.
       Svaki znak zauzima 8 bitova pa bi najdulja riječ mogla imati 8
       znakova. Nije loše, ali moglo bi i bolje pogotovo kad se uzme u obzir
       da je su mnogi znakovi komandni (\r \n...) i za ovu svrhu nepotrebni.
       
       
       Baza 36
       
       Da enkodiram sva slova engleske abecede i brojeve 0-9 potrebno je 36
       kombinacija (bez da razlikujemo velika i mala slova). Zato sam
       odabrao brojevni sustav s bazom 36 gdje brojeve od 10 na dalje
       predstavljaju redom slova engleske abecede. Ovim brojevnim sustavom
       moguće je spremiti do 12 znakova u 64 bita.
       
           radio --> 45833712 --> 2bb5df0
          BAZA 36    BAZA 10      BAZA 16
       
       Radi jednostavnosti implementacije u kodu dobiveni heksadekadski broj
       razlamam od kraja prema početku stavljajući dvotočku svake četiri
       znamenke. Zatim rezultat dodajem na kraj adrese.
       
       2bb:5df0   2001:db8::2bb:5df0
          <----             |------|
       
       
       
       Plan adresiranja
       
       Od kad vršim vlastitu BGP najavu[1] na raspolaganju mi je /40
       prefiks. Ovo je moj konačni adresni plan:
       
 (BIN) 1: /bgp-i-vlastiti-prefiks
       
          Fiksno            host BASE 36
       |----------|     |-----------------|
       2a0f:6284:4802:0:35df:83fe:7e3b:3ae3
                   || |
                   || UVIJEK 0 - nemam niti jednu lokaciju s više od 16
       VLAN-ova
                   |VLAN ID u heksadekadskom obliku
               Fizička lokacija
       
       
       
       Implementacija enkodera
       
       Sve ovo nema nikakvog smisla ako ne postoji način za brzo enkodiranje
       imena hosta u adresu. Zato sam napravio HTML dokument i BASH skriptu
       koji služe upravo tome.
       
       HTML dokument možete isprobati tako da u padajućem izborniku
       odaberete 02 Bra DMZ - 0 je fizička lokacija, a 2 je broj VLAN-a.
       Zatim u istaknuto polje upišite radioz, zutiradio, util ili glazba
       (ne preusmjerava na https automatski) što će vas odvesti na prikazanu
       adresu kada pritisnete enter. (Dokument namjerno izgleda prastaro jer
       volim stare GUI-je)
       
       BASH skripta radi na način da je prefiks već u skripti, prvi argument
       se samo dodaje prefiksu, a drugi se enkodira i dodaje.
       
       ./ipv36.sh 02 radioz --> 2a0f:6284:4802::6259:35e3
                  || |----|
                  || base36
                  |VLAN ID
                  Fizička lokacija
       
       ping $(./ipv36 02 radioz)
       
       
       
       Zašto samo ne koristiti DNS
       
       DNS je izvrsno rješenje, kad radi. Često tijekom rada po mreži nije
       moguće uspostaviti vezu s DNS serverom. Iz tog razloga kad tad će
       biti potrebno znati IP adresu uređaja. Vođenje evidencije je svakako
       dobro rješenje i uvijek preporučljivo, ali kad znaš na što se želiš
       spojiti puno je lakše upisati ime uređaja u lokalnu HTML datoteku ili
       BASH skriptu nego tražiti broj u dokumentaciji. Ovakvo rješenje
       također ne zahtjeva sinkronizaciju podataka o imenima i odgovarajućim
       adresama između računala.
       
       
       
       Dekoder
       
 (QRY) Last 64 bits of IPv6 address:
       
       ## Povezano
       => /bgp-i-vlastiti-prefiks/ 2025-09-07 BGP najava vlastitog prefiksa
       ## Najnovije
       [2025-11-01 Srednjevalni predajnik s NE555](/sv-predajnik-ne555/)
       
 (DIR) 2025-09-07 BGP najava vlastitog prefiksa
 (DIR) 2025-08-14 Quansheng UV-K5 kao udaljeni primopredajnik na Linuxu
 (DIR) 2025-07-15 DSB modulator s MC1496
 (DIR) 2025-06-04 SDR i udaljeni primopredajnik u Krapini
       
       --------------------------------------------------------------------------------
       
 (DIR) Lista repetitora
 (DIR) Početna
 (DIR) Dnevnik veza